Razvojem organske poljoprivrede se:

pruža pomoć očuvanju čovjekove životne sredine i ostavlja u tom smislu zavidno nasljeđe narednim generacijama,
doprinosi pravilnijoj ishrani populacije i očuvanju ljudskog zdravlja, doprinosi razvoju ruralne zajednice i smanjenju negativnih demografskih trendova.

Realno govoreći organska poljoprivreda , njen nastanak i dugo postojanje su naslijeđe nekoliko progresivnih umova, njihovog truda, istrajnosti i mogućnosti da vidje dalje od konvencionalne poljoprivredne prakse.

Ovi progresivni mislioci su nam pomogli da sačuvamo tradicionalnu održivu poljoprivrednu praksu, da formiramo kritički pogled na industrijskie poljoprivredne sisteme, a u isto vrijeme da razvijamo nove tehnologije održive poljoprivrede.

Lady Eve Balfour
Rudolf Steiner
Sir Albert Howard
Masanobu Fukuoka
J.I.Rodale
Aldo Leopold
William Albrecht
Louis Bromfield
Edward Faulkner
Ehrenfried Pfeiffer
Alan Chadwick

Osnovne komponente sistema organske proizvodnje su izbjegavanje upotrebe vještačkih materija u proizvodnji i promovisanje isključivo prirodnih materija koje se koriste kao đubriva, pesticidi ili aditivi u proizvodnji i preradi hrane. Ključni princip je uzajamno djelovanje svih komponenata koje učestvuju u ciklusu proizvodnje hrane. Regionalni uslovi zahtijevaju primjenu prilagođenih sistema i metoda ove proizvodnje. Sa povećanim interesom za organsku poljoprivredu razvijen je sistem ocjenjivanja gazdinstava kako bi se osiguralo da proizvodi označeni i prodavani kao „organski“ potiču sa farmi gdje se primjenjuju metode organske proizvodnje. Na ovaj način potrošač je siguran u porijeklo i kvalitete proizvoda, a istovremeno se štiti i integritet proizvođača.

Međunarodna federacija organskih pokreta za organsku proizvodnju (IFOAM) je prva utvrdila osnovne standarde za organsku poljoprivredu. Ovi standardi su omogućili razvoj organske poljoprivrede u mnogim zemljama svijeta i prije donošenja nacionalnih propisa i standarda. Organizacija Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) donijeli su smjernice za proizvodnju, preradu, označavanje i marketing organskih proizvoda – dokument poznat kao codex alimentarius za organsku proizvodnju hrane.

Evropska zajednica je donijela Uredbu Savjeta br. 2092/91 kojom su propisana pravila proizvodnje, obilježavanja i kontrola organskih poljoprivrednih proizvoda. Uredba je doživjela brojne izmjene i dopune : (EC) 1935/95, (EC) 1804/1999, (EC) 223/2003 i (EC)392/2003, zatim izmjene i dopune koje se tiču uvoza iz trećih zemalja, koje su bile sadržane u propisima (EC) 94/92, (EC)3457/92, (EC) 529/95 i (EC) 1788/2001 a u martu 2000. god, ustanovljen je zaštitni znak Evropske Komisije za dobrovoljno obilježavanje organskih proizvoda a upotrba znaka definisana uredbom (EC) 331/2000 .

Osim navedenih bilo još izmjena i dopuna, da bi napokon u junu 2007. u Evropskom savjetu ministara poljoprivrede konačno bio postignut dogovor o novoj Uredbi Savjeta 834/2007 o organskoj proizvodnji i označevanju organskih proizvoda. Nova Uredba Savjeta koja sadrži jasno definisane ciljeve, načela i opšta pravila organske proizvodnje, stupila je na snagu 01. januara 2009. godine (zamijenivši 2092/91), dok će neka pravila vezana za obilježavanje stupiti na snagu 01. jula 2010. godine.

Pored pomenute Uredbe Savjeta, 2008. godine su usvojene i dvije Uredbe Komisije koje uređuju organsku proizvodnju, uvoz, distribuciju kao i obilježavanje organskih proizvoda:

• Uredba komisije (EC) No. 889/2008 od 5. Septembra 2008. sa detaljnim pravilima o proizvodnji, označavanju i kontroli-nadzoru, uključujući i njenu prvu izmjenu i dopunu vezanu za proizvodnju organskih kvasaca Regulativa sa izmnjenama i dopunama, koja definiše nova pravila proizvodnje organskih kvasaca.
• Uredba komisija (EC) No. 1235/2008 od 8. Decembra 2008. sa detaljnim pravilima o uvozu organskih proizvoda iz trećih zemalja.

Proglašenjem Crne Gore za ekološku državu razvoj održive poljoprivrede dobija na značaju, a posebno afirmacija i razvoj organske poljoprivrede.

Prirodni preduslovi u značajnoj mjeri ograničavaju razvoj intenzivne poljoprivrede, prevashodno zbog usitnjenosti gazdinstava i obradivog zemljišta, nemogućnosti korišćenja mehanizacije, nedostatka vode i nedovoljno razvijene infrastrukture. Stoga se ovakvi preduslovi, uz nezagađenu životnu sredinu (zemljište, vodu i vazduh), mogu valorizovati kroz razvoj organske poljoprivrede i na taj način sa malim ulaganjima dobiti unaprijeđena sela spremna da plasiraju robu koje trenutno nema na tržištu, a istovremeno spremna za razvoj eko-turizma, što je jedan od prioritetnih ciljeva u razvoju Crne Gore kao ekološke države.

Crnogorska poljoprivreda je, uprkos ograničenom poljoprivrednom zemljištu od 518.000 ha, veoma raznovrsna. Prednost je i činjenica da zemljište nije izraubovano i da se u Crnoj Gori još uvijek koristi nizak nivo mineralnih đubriva (preko 10 puta manje u odnosu na prosjek EU) i sredstava za zaštitu bilja. Nizak nivo primjene mineralnih đubriva i pesticida predstavlja odlično polazište za razvoj organske poljoprivrede. Pored nezagađenih zona postoji ogroman prostorni potencijal na kojem se može organizovati organska proizvodnja uz vrlo kratak prelazni period.

Za odluku o bavljenju organskom poljoprivredom važan je ekonomski motiv, tj. siguran i povoljan plasman proizvoda. Pored tražnje lokalnog stanovništva šansu za plasman proizvoda organske poljoprivrede predstavlja sve veća turistička tražnja. Pokretanje organske poljoprivrede zahtijeva i proizvodnju ekološke ambalaže i preradu proizvoda na specifičan način, što pruža nove mogućnosti za razvoj male privrede.

Razvojem organske poljoprivrede potrošačima se pruža mogućnost ishrane kvalitetnim crnogorskim proizvodima koji odgovaraju strogim standardima kvaliteta hrane i očuvanja životne sredine. Istovremeno, proizvođačima se otvara novo tržište – izvoz kroz eko-turizam. Usitnjenim gazdinstvima se pruža šansa da kroz radno-intenzivan sistem proizvodnje i sa jeftinim inputima afirmišu svoja gazdinstva kroz održivu (organsku) poljoprivredu. Stoga je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstava i vodoprivrede u saradnji sa Sekretarijatom za razvoj, Direkcijom za razvoj malih i srednjih preduzeća, Biotehničkim institutom i nevladinim sektorom pokrenulo niz inicijativa i aktivnosti od kojih je jedna formiranje sertifikacionog tijela u Crnoj Gori..

Sistemom sertifikacije treba da se bavi ovlašćeno pravno lice kojeg ovlasti nadležni organ – u ovom slučaju Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Postoji više mogućih organizacionih formi (privatna, državna) koje se mogu koristiti za sertifikaciono tijelo. Koja god struktura da je odabrana mora se obezbijediti učešće i uticaj zainteresovanih strana.

Agrobudžetom za 2005. godinu Ministarstvo poljoprivrede je opredijelilo sredstva za formiranje nacionalnog sertifikacionog tijela. Od strane Zadružnog saveza Crne Gore, a uz podršku Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, osnovana je „Monteorganica“ društvo za vršenje kontrole i izdavanje sertifikata iz organske poljoprivrede. Prostorije sertifikacionog tijela se nalaze u ul. Vasa Raičkovića 18 u Podgorici. Osnovni zadaci „Monteorganica“ su:

• obavlja kontakt sa proizvođačima i prima prijavu proizvodnje
• provjerava navode iz prijave (prva-inicijalna kontrola)
• sklapa ugovor sa proizvođačem o uslovima kontrole i sertifikacije
• kontroliše proizvodnju, preradu, pakovanje, skladištenje i transport proizvoda organske poljoprivrede
• određuje dužinu prelaznog perioda
• provjerava primjenu metoda organske poljoprivrede
• izdavaje sertifikat za proizvode organske poljoprivrede

U procesu uspostavljanja ovog sertifikaciong tijela bili su uključeni eksperti međunarodno priznatih sertfikacionih kuća.

Koraci u procesu sertifikacije

1. Proizvođač (operater) zahtijeva informaciju
2. Sertifikator šalje prijavu
3. Operater ispunjava prijavu
4. Sertifikator određuje inspektora
5. Obavljanje inicijalne inspekcije
6. Potpisuje se sertifikacioni ugovor
7. Inspekcija (1 ili više njih)
8. Procjena izvještaja inspekcije
9. Odluka o sertifikaciji
10. Operater dobija sertifikat

U toku procesa vrše se: praćenje usaglašenosti sa standardima, dostavljanje potrebne dokumentacije od strane proizvođača, inspekcije, obnavljanje sertifikacije itd.

Sertifikat potvrđuje da je jedan proizvod dobijen u skladu sa metodama organske poljoprivrede, a on se nakon izvršene kontrole, izdaje od strane ovlašćenog pravnog lica i proizvod se označava oznakom “proizvod organske poljoprivrede”.

Oznaka se izdaje u vidu naljepnice za proizvode i njihove količine za koje je proizvođaču izdat sertifikat. U cilju lakšeg prepoznavanja proizvodi mogu nositi zaštitni znak (logo).

Zaštitni znak za proizvode crnogorske organske poljoprivrede predstavljen je kao strelica (simbol energije, kretanja) koja formira oblik stilizovanog lista, zrna, klice. Forma znaka se zasniva na ideji kružnog kretanja, deformisanog u elipsoidni oblik, dijagonalne usmjerenosti. Sama forma lista (zrna ili klice) postavljena je u kvadratnom prostoru (kvadrat je jedna od najsavršenijih geometrijskih formi) koji simbolizuje zemljište (njivu, parcelu) na kojoj se odvija organska poljoprivreda. List izlazi iz ovog kvadrata, što, opet, ima simboliku – prevazilaženje konvencionalne poljoprivredne proizvodnje.