Organska poljoprivreda je od svih vidova bavljenja poljoprivredom najbliža ekologiji i njenim principima. Ipak, ‘organski’ znači više nego samo proizvodnju bez sintetičkih hemikalija.
Holistička filozofija i poljoprivredni ciklus koji se odvija na farmi sa što manje spoljnih uticaja (nabavka đubriva, sredstava za zaštitu…) su principi i preduslovi za uspjeh organske poljoprivrede. Prirodni resursi kao što su zemljišta i vode se koriste na ekološki održiv način i čuvaju se za buduće generacije.
Organska poljoprivreda, na primer, isključuje upotrebu vještačkih đubriva, pri čijoj se proizvodnji troše velike količine energije.
Raznovrsni plodoredi, upotreba korisnih vrsta (biljke,insekti…), oprezna kultivacija zemljišta, homeopatija za životinje osigura zdravlje životinja i ekološku ravnotežu na poljima.
Zemljišna hraniva se aktiviraju pažljivom kultivacijom zemljišta, primjenom komposta i dobro pripremljenog organskog đubriva.
Otpad, kao što su organsko đubrivo ili stajnjak (tečni i čvrsti izmet..) se reciklirajiu i koriste; ako je moguće, ne nabavljaju se dodatne količine.
Stočarstvo je naročito dobro prilagođeno potrebama pojedinih životinja (bez vezivanja, free-range vježba, Slobodan pristup ispustu I ispašu mora da bude omogućena). Stočna hrana mora doći iz organskog uzgoja.
Uzimanjem svih načela u obzir, može se reći da organski uzgoj osigurava prilično obazriv odnos prema prirodnim resursima i utiče na poboljšanje biološke raznolikosti.
U poređenju sa konvencionalnom poljoprivredom, organska poljoprivreda za 60 % smanjuje emisiju CO2. Razlog: ne koriste se sintetička đubriva. Osim navedenog veoma efikasna fiksacija ugljen dioksida je činjenica u organskoj poljoprivredi.
Zbog strogo propisanih pravila oni moraju voditi računa o puno stvari, oslanjati se na sopstvene i lokalne izvore ( na farmi) i samu u slučaju potrebe nabavlajti đubrivo i sredstva za zaštitu koja su dozvoljena zakonom i pravilnicima.
Proizvođač organske poljoprivrede mora voditi računa o principima organske poljoprivrede a neki od njih su:
Organski proizvođači ne primjenjuju lako rastvorljiva vještačka đubriva već koriste stajnjak zgoreli ili zreo, fermentisanu osoku, kompost ili zelenišno đubrenje, krečnjak, mljevene stijene koje sadrže fosfor i kalijum.
Na farmama koje nemaju stoku uzgajaju se leguminoze i kao dodatak koristi se kompost.
Princip prevencije kroz izbor zdravog sadnog materijala, lokalnih i otpornih sorti, lokaliteta, primjena plodoreda primjena folija, sterilizacija zemlišta vodenom parom, stvaranje prirodnih barijera itd. su od velikog značaja.
A kao mjere direktne borbe mogu se koristiti prirodni pesticidi, korisni insekti (predatori i paraziti) iako je posljednja metoda često limitirana na otvorenom prostoru.
Opet preventivne mjere kao što su izbor lokaliteta, zdravog sjemena, vrijeme sadnje, način navodnjavanja, upotreba folija su od velikog značaja.
Napomena da korovi ne moraju biti posmatrani apsolutno kao šteta već neki od njih imaju i primjenu u praksi ( ljekovoto bilje, stanište za korisne insekte i sl.)
Upotrema genetski modifikovanih organizama je zabranjena u organskoj poljoprivredi.
Brojna pravila regulišu stočarsku proizvodnju a fokusirana su na držanje stoke, njihovu ishranu i prevenciju bolesti.
Farmer treba da uzgaja onoliko životinja koliko je u stanju da hrani sa sopstvene farme. Broj životinja koje se uzgajaju po hektaru je ograničen (2 krave, na primjer) i radi sprečavanja stvaranja suviška đubriva koje može dovesti do zagađenja podzemnih voda a potom rječnih tokova……
Stočarstvo omogućava zadovoljavanju potreba biljaka za hranivima i doprinosi održavanju ciklusa zemljište-biljka, biljka životinja, životinja zemljište.
Minimum površine u štalama za uzgoj životinja je u prosjeku duplo veći nego u konvencionalnoj proizvodnji.
Ukoliko je moguće najbolji je scenario da hrana potiče sa farme proizvođača. Postoje striktna pravila za korišćenje aditiva za stočnu hranu, proizvodnju silaže, upotrebe sredstava za čišćenje štala i samo neki proizvodi su dozvoljeni za upotrebu.
Za ishranu stoke ne mogu se koristiti GMO niti njihovi proizvodi. Ovo važi i za prerađivačku industriju- primjer: siršte za proizvodnju sira.
U biljnoj proizvodnji prelazni period je period u kom se farmer prilagođava novim uslovima proizvodnje i standardima. On traje 2-3 godine dok je u stočarstvu taj period kraći ako se ispune propisani uslovi.
Da, u izuzetno malom broji i nalaze se na listi koja je propisana. Najmanje 95% organskog proizvoda je nastalo u organskoj proizvodnji dok ostalih do 5% mogu poticati iz konvencionalne proizvodnje ( kakao, biber i sl.). Tu spadaju i dozvoljeni aditivi. Zaslađivači i sintetičke boje su zabranjene.
Farmer potpisuje ugovor sa kontrolnim tijelom i nakon perioda konverzije i ispunjavanja propisanih uslova farmer stiče pravo na izdavanje sertifikata i označavanje proizvoda organskim logom.
Farmerima je za organsku proizvodnju neophodna stručna pomoć savjetodavnih službi a u nekim državama je obuka farmera neophodan preduslov za ostvarivanje prava na subvenciju-podsticaj.
Na teritoriji EU su na snazi nova Uredba Savjeta 834/2007 i Uredba komisije (EC) 889/2008 sa detaljnim pravilima o proizvodnji, označavanju i kontroli-nadzoru, uključujući i njenu prvu izmjenu i dopunu vezanu za proizvodnju organskih kvasaca – Regulativa sa izmnjenama i dopunama, koja definiše nova pravila proizvodnje organskih kvasaca.
Nadzor nad sprovođenjem zakona vrši poljoprivredna inspekcija. Zakon o organskoj poljoprivredi je u saglasnosti sa ostalim zakonima koji regulišu oblast poljoprivrede, proizvodnju hrane i njen promet itd.
Kontrolu proizvođača vrši nezavisno kontrolno tijelo (sertifikaciono tijelo) – ovlašćeno pravno lice. U Crnoj Gori Monteorganica obavlja funkciju kontrolnog tijela.
Kontrolno tijelo dobija dozvolu za rad od Ministarstva poljoprivrede a akreditaciju za rad sertifikacionog tijela izdaje Akreditaciono tijelo (NAT u Crnoj Gori).
Kontrola se vrši u čitavom procesu nastanka nekog proizvoda, pa njoj ne podliježu samo proizvođači već i mlinovi, klanice, sirare, mljekare, hladnjače itd.
Sankcije su propisane zakonskim odredbama a njihova težina zavisi od vrste prekršaja (nezakonito korišćenje loga, upotreba nedozvoljenih sredstava u proizvodnji itd.)
predstavljaju sinonime i znače jedno te isto a potiču iz germanskog, romanskog i anglosaksonskog govornog područja. Na ovaj način je na teritoriji EU regulisana ravnopravnost svih u označavanju. Međutim obaveza svih je da koriste jedinstveni logo EU koji će od sredine 2010 imati novi dizajn.

dosadašnje označavanje (slika gore)
novi logo EU organske poljoprivrede (slika dolje)
Ukoliko se ova obilježja nalaze na proizvodima koji su predmet vašeg interesovanja u marketu, to je dokaz da potiču iz evropske unije. Deklaracija proizvoda sadržaće i kod inostranog kontrolnog tijela.
imaju samo oni proizvođači koji su bili predmet kontrole i posjeduju validni serifikat izdat od strane kontrolnog tijela. Oznaka govori potrošaču da je proizvod sačinjen najmanje od 95% sastojaka nastalih iz organske poljoprivrede a ostalih do 5% mogu biti iz konvencionalne, ukoliko se nalaze na listi dozvoljnih – propisano pravilnikom.
Potvrda da je proizvod organski i da je kontrolu izvršilo ovlašćeno pravno lice.
Zakon propisuje da upotreba loga nije obavezna a zvanični logo organske poljoprivrede Crne Gore je:

.
Na domaćim proizvodima na deklaraciji možete pronaći i podatak: kontrolu i sertifikaciju izvršila monteorganica broj rješenja 060-313/07-0205-55 što je propisano pravilnikom o označavanju.
Proizvod osim navedenog nosi i markicu-oznaku na kojoj se nalazi serijski broj proizvoda.