Ugljeni hidrati, proteini, masti i vitamini sačinjeni su od C, H, N, O i ta četiri elementa čine 96% našeg tijela. Ostalih 4% predstavljaju minerali. 5 minerala posjedujemo u relativno velikoj količini i nazivaju se makrominerali: kalcijum, fosfor, magnezijum, natrijum i kalijum. Oni su glavni konstituenti kostiju i zuba, pomažu mišićnu funkciju, nervnu aktivnost i pomažu kontroli balansa vode u tijelu. Preostali elementi generalno pomažu u regulisanju brojnih hemijskih procesa u tijelu i nazivaju se minerali u tragovima zato što su nam potrebne njihove male količine svaki dan. Na primjer, osobi težine 70 kg je potrebno 400 g ugljenih hidrata dnevno i samo 40 mikrograma hroma , a jedan mikrogram je milioniti dio grama. Poznato je da je kalcijum potreban za jačanje kostiju ali funkcija ostalih minerala manje stručnoj javnosti nije dovoljno poznata, pa krenimo redom.
- Hrom pomaže regulisanju naših energetskih nivoa
- Kobalt je jedini mineral koji je sastavni dio vitamina B-12 i esencijalan je za crvena krvna zrnca kao i gvožđe
- Bakar je toksičan u većim količinama ali je bitan za pigmentaciju kože i kose
- Jod se koristi od strane tiroidne žlijezde za kontrolu metabolizma i energije tako da nizak sadržaj može dovesti do povećanja tjelesne mase i usporavanja mentalnih i fizičkih sposobnosti
- Magnezijum je neophodan za relaksiranost mišića i kardiovaskularno zdravlje
- Mangan doprinosi oslobađanju energije iz hrane
- Selen je moćni antioksidans često nazivan antikancorogeni mineral
- Cink je neophodan za 400 enzimskih reakcija u našem tijelu, a njegov nedostatak se na pr. odražava na čulo ukusa. U navedenom slučaju dopadaće vam se hrana sa više soli i začina nego ostalim ljudima.
Sad kada ste upoznati sa značajem minerala potrebno je da znate i esencijalnu razliku u odnosu na vitamine. Biljke i životinje mogu stvoriti mnoge od vitamina ali ne i minerale. Minerali moraju da budu fizički prisutni u zemljištu usvojeni od strane biljaka namijenjenih našoj ishrani i ne treba da budu rafinisani odnosno odstranjeni iz hrane prije nego što je unesemo u naš organizam. Sadržaj minerala u hrani opada zbog tretiranja zemljišta u konvencionalnoj poljoprivredi njarušavajući njegova fizička, hemijska i biološka svojstva i dijelom zbog prerade hrane. Preradom pšenice ili pirinča gubi se i do 80% minerala. Organskim gajenjem i primjenom stajskih đubriva zemljište se revitalizuje i obezbjeđuje širokim spektrom minerala. Stoga su premise „hrani zemljište, a ne biljku“ i „zdravo zemljište će proizvesti zdrave biljke“ u potpunosti na svom mjestu.
Hrana bogata mineralima je: tamno zeleno povrće, crveno meso, sjemena tikve, integralne žitarice i morska hrana.